WiiM se je serijom proizvoda poput Mini i Pro (a nešto kasnije i Pro +) nametnuo kao proizvođač streameara koji su cjenovno dostupni, pružaju podosta mogućnosti te predstavljaju izvor zvuka kojega cijene podjednako ‘regularni’, ali i Hi-Fi korisnici.
S obzirom na trendove slušanja muzike u pokretu i sve većeg oslanjanja na glazbene streaming servise logična je pojava novih tipova elektroničkih uređaja koji pokušavaju prodrijeti u segment Hi-Fija. Prije svega, to se odnosi na prijenosne DAC-ove, džepne playere i/ili kombinacije pojačala za slušalice/DAC/Bluetooth prijemnika izrazito malih dimenzija.
U jednom od prošlih tekstova smo s početničkog gledišta pokušali navesti prednosti i nedostatke bavljenja gramofonom. Tada smo se dotakli i problema (ne)kvalitete novijih vinila i cijene onih izdanja koja su označena kao audiofilska. Iz tih razloga rabljene ploče se čine kao logičan odabir, no kako to obično biva, i na tom tržištu treba imati poprilično opreza.
Na prvu ruku čini se da je tema poprilično besmislena jer se radi o gotovo u potpunosti suprotstavljenim pojmovima, no zapravo za ovakva promišljanja postoji vrlo dobro opravdanje. Isto se ne dotiče samo (barem za ovaj blog) najvažnije stvari poput kvalitete zvuka već i niza popratnih činjenica.
Nebrojeno puta se moglo naići na slučajeve gdje vlasnik sustava odjednom ostane, takoreći, preneražen zvukom vlastitog sustava opisujući ga neizmjerno lošijem od onoga na koji je naviknut.
Baš kao i u svakom drugom hobiju, i ovdje je teško dati konačan i apsolutno točan odgovor na to pitanje. No budući audiofil bi se ipak trebao držati nekih smjernica koje će ga zasigurno ‘spasiti’ od dodatnih pa i možebitno nepotrebnih troškova.
Osim klasičnih izvora zvuka sve viša mjesta u Hi-Fiju zauzimaju mrežni audio playeri i streameri. Iz tih razloga ćemo predstaviti Daphile OS, sustav koji računalo pretvara u komponentu čija je jedina funkcija – reprodukcija glazbe.