Kao i u svakoj temi, tako se i ovdje može naći na pregršt osoba koje koriste razne blagodati Interneta kako bi ljubiteljima Hi-Fija objasnili ne samo da su krivu, već da su jednostavno – umišljeni snobovi.

Inače, sve bi bilo u redu kada bi ‘opozicija’ to činila unutar teme u kojoj su stvarni stručnjaci ili barem imaju nekog većeg iskustva, no u većini slučajeva navedeni će upadati u konverzacije isključivo radi provokacije. Kao što smo već spomenuli, audiofilski hobi takoreći počiva na razmjeni iskustava kako pozitivnog, tako i onog negativnog. No nažalost, dobiva se dojam da navedene osobe osim provokacije radi postizanja osobne zadovoljštine svojim postupcima ponekad znaju odvratiti početnike od ulaska u ovoj hobi. Pritom stvaraju dojam da je cijela bit Hi-Fija bjesomučno trošenje novca i to od strane osoba koje su nešto više financijski potkovanije te se mahom nalaze u ‘drugoj polovici životne dobi’. Ukratko, čini se da osporavatelji žele svim silama objasniti da se radi o običnom pretjerivanju i snobizmu.

Na stranu što se u audiofilskom hobiju odista može naići na osobe koje zasigurno i predstavljaju samu definiciju snobizma, takvi su ipak u manjini. Logično pitanje koje se nameće jest što osporavatelji žele postići, a najbliži točan odgovor je da vjerojatno niti oni sami ne znaju. Naime, radi se o pojavi koja je danas vidljiva u svim ‘područjima’ i gotovo sam uvjeren da takve osobe zapravo i nisu toliko ‘loše’ koliko su uvjerene da čine ‘pravu stvar’. Nažalost, postoje i oni zlonamjerniji koji očito žele iz nepotrebno forsirane rasprave izaći kao (barem u svojim očima) dominirajuća strana.

Iskonski ljubitelji Hi-Fija u takvim trenutcima obično popuštaju te prekidaju komunikaciju jer uviđaju da, ili gube vrijeme ili da osoba s druge strane ne želi priznati nikakav argument. Jednostavno, uzurpator ispada pobjednik, a eventualni početnici zapravo niti ne žele zagrepsti u hobi jer im se na kraju sve to čini kao jedno veliko prenemaganje u kojemu se troši dosta novca i to bez nekakvog suvislog cilja.

No isto tako valja biti iskren i reći da se audiofilija u nekoj suštini zapravo ne razlikuje od drugih hobija. Koliko god se audiofili znaju zaista dobro osjećati slušajući glazbu na svom trenutnom sustavu (nažalost, gotovo uvijek je trenutni 😉 ) isto takvu ugodu drugi ljudi postižu nekim drugim hobijima. ‘Problem’ Hi-Fija je da spada u onu vrstu hobija koji uglavnom nije vidljiv izvan vlasnikova prostora te će zbog toga ‘normalnoj’ okolini audiofilija zasigurno spadati u domenu nekakvoga ‘zatvorenog’ društva. Kao što je već spomenuto u prvim objavama, početnike cijela ta priča može itekako zbuniti, a negativne osobe koje Hi-Fi nikada nije niti zanimao u stvarnom smislu samo mogu pridonijeti takvome dojmu.

No hajdemo se vratiti na osporavatelje koji su mahom zlonamjerni. U dosta slučajeva se radi o osobama koje nisu potkovane u tematici te nizom koliko besmislenih toliko i ‘provokativnih’ pitanja žele izazvati burnu reakciju od audiofilske strane (što na kraju gotovo uvijek i dobiju) kako bi dokazali da su pravu. I tu se gotovo uvijek ponavljaju jedne te iste tvrdnje. Neke od njih su da svako ispravno konstruirano pojačalo zvuči isto (postoji možda tek razlika u izlaznoj snazi), a otprilike je isto je sa zvučnicima, posebice ‘ukoliko se pravilno podesi skretnica’. Zatim slijedi ona da je digitalni izvor skup ‘0 i 1’-signala i tu nema nikakve filozofije, do onih najučestalijih i od osporavatelja najomiljenijih – audiofili su starkelje u poodmakloj dobi koji, gledano sa čisto biološke strane, jednostavno imaju propali sluh.

Bez obzira o kojoj se temi radi, kada zlonamjerna osoba namjerno spaja dio činjenica s proizvoljnim tvrdnjama ne prihvaćajući pritom niti jedan argument od suprotstavljene i ‘stručnije’ strane, tada zapravo i nema smislenog dijaloga. Pritom je gotovo uvijek uzurpator u manjini, a većina se povlači jer osjećaju da je rasprava pokrenuta tek radi izazivanja provokacije. Jednostavno, nema tu želje za usvajanjem novih znanja i razmjenom mišljenja, a na kraju budimo iskreni i priznajmo da bilo kakvo bavljenje Hi-Fijem kod tih osoba nikada i nije bila opcija.

S druge strane zamislimo situaciju kada bi ta osoba ‘upala’ na skup čija su glavna tema, recimo, televizori i rezigniralo ustvrdila da pravilno konstruirani TV-i s isto tako odabranom ‘panelima’ ne mogu imati velika odstupanja u kvaliteti slike. Nadalje proizlazi zaključak da svi pravilno konstruirani TV-uređaji imaju istu kvalitetu slike i (ovo je možda i najvažnije) istu cijenu. U prilog toj tvrdnji može se navesti da svatko može raspoznati npr. Cate Blanchett u različitim scenama različitih filmova na uređajima svih cjenovnih rangova. Štoviše, isto se može postići bez obzira da li je izvor VHS, Blu-Ray ili klasični DVD. Na takav se način prikazivanjem istinite tvrdnje (u ovom slučaju da prepoznajete Cate Blanchett) pokušava progurati netočna tvrdnja. Naravno, TV-i su ‘uopćeni’ uređaji s kojima gotovo svatko ima iskustva i teško bi se itko mogao složiti s tvrdnjom da svi imaju istu sliku.

Pa eto, otprilike je ista stvar sa Hi-Fijem ili pak bilo kojim ‘netipičnim’ uređajima samo što oni nisu toliko ‘bliski’ općoj populaciji. Ako je pritom proizvod i nešto skuplji, svaka tvrdnja o neisplativosti jednostavno mora biti ‘opravdana’.

I sada bi trebali doći do najvažnije tvrdnje, a to je sluh audiofila. Činjenica jest da će onaj tko ‘zaglibi’ u ovom hobiju s godinama imati sve veću kupovnu moć, što će se zasigurno odraziti i na vrijednost samih komponenti. Isto tako je nepobitna činjenica da s godinama opada i kvaliteta sluha. Uzimajući u obzir te dvije stavke, reklo bi se da je logičan zaključak da bi s godinama starosti audiofila oprema za slušanje glazbe trebala biti sve manje kvalitetna jer uho ionako više ne može ‘uhvatiti’ cijeli spektar, a kamoli detalje.

Čisto da malo dodamo, kako bi se reklo, ulje na vatru, postoji također i puno studija koje opetovano pokazuju da u današnje vrijeme dosta mlađih osoba ima oštećen sluh (neki čak i trajno) zbog preglasnog slušanja muzike ‘u pokretu’, ali se ta činjenica u ovom kontekstu nekako gotovo uvijek preskače.

Nitko od tih osoba nije se zapitao kako npr. dirigenti u poodmaklim godinama uopće mogu voditi orkestar ili zašto je, eto, dozvoljen rad audio-inženjerima starijima od 45. godina. Kao krunski i najcitiraniji dokaz se po forumima obično stavlja idući video.

Inače, radi se o sjajnom uratku Ricka Beata kojega treba pogledati u cijelosti uz preporuku da se baci oko i na njegove ostale radove u kojima se pokrivaju različite teme na vrlo zanimljiv i informativan te nadasve jednostavan način. Uglavnom, kao glavni argument protivnika Hi-Fija se provlači onaj da na prikazanom testu osoba koja se bavi glazbom i ima sjajan sluh na prvu teško može razlikovati izvorni format od onoga komprimiranog (kako sa većim, tako i sa manjim gubitkom). Odista, istina jest da je prošlo puno vremena od prvotnih .mp3 algoritama kada je format od 128kbps bio takoreći neslušljiv i da je uz današnju tehnologiju ‘uzorkovanja’ na prvu teško razlikovati kompresiju od originala. Ipak valja naglasiti da se radi se o testu u vrlo kratkom vremenu koji izbacuje glavnu komponentu, a to je prije svega – uživanje u glazbi.

No, kao takav i u tim uvjetima je u potpunosti validan. I da, ukoliko se ne radi o paralelnom istovremenom testu između nekoliko izvora, istina jest da je zaista teško, posebice na brzinu, razlikovati kvalitetno komprimiran format od onoga nekomprimiranoga, tj. onoga izvorne kvalitete.

No čini se da većina zagovornika spomenutog video-uratka nije pogledala isti do kraja gdje se spominju godine, sluh i ono najvažnije – način slušanja glazbe. Uostalom, i sam Beato navodi ‘starije’ studijske inženjere koji zasigurno nemaju savršen sluh spominjući pritom pojam kojega zaista treba ponoviti, a to je način slušanja glazbe.

Znači, baš poput ljudi u studiju, audiofili su razvili način slušanja glazbe posvećen detaljima koje ne ovise o pokrivenosti slušnog spektra. A upravo čujnost tih detalja omogućuje kvalitetan Hi-Fi!

I tu zapravo prestaju svi mitovi o godinama, kočoperenju i slušnom spektru u Hi-Fiju.

Naravno da će se opet naći oni koji će tvrditi da je sve to izmišljotina jer oni sami ne čuju razliku te opet dolazi do vrćenja u krug i tvrdnje o trošenju novca i nagluhosti audiofila. Doista, svatko ima pravo na svoje mišljenje a isto tako i slobodu govora i tu ne bi trebalo biti ništa spornoga. Ono što je sporno jest činjenica da osporavatelji sami ‘dolaze’ do audiofila kako bi im objasnili da su u krivu. Osobno mi mnogi hobiji i normalne ‘uopćene’ stvari iz vlastitog okruženja nisu objašnjive. No zaista ne znam koji poriv bi me natjerao da krenem tim ljudima ‘objašnjavati’ da sa u krivu jer posvećeno uživaju u nečemu što meni nije jasno ili mi je pak potpunosti nezanimljivo.

Isto takva stvar je sa onima koji osporavaju audiofile i njihove sustave. Naime, postoje ljudi koje glazba uopće ne zanima iz audiofilskog aspekta i nitko ne bi trebao tvrditi da oni u njoj manje uživaju. Recimo za primjer da neka pjesma može bit poslušana stotine puta i da je osoba uvjerena da je u potpunosti poznaje. No usprkos tome slušatelj možda nikada neće biti svjestan svih njenih detalja dok mu pozornost na neke detalje ne skrene netko iskusniji, poput glazbenika ili osoba koje rade u studiju. Usudio bih se napisati da većina audiofila čak i pri usputnom slušanju čuje glazbu upravo oslonjenu na te detalje.

Probat ćemo približiti navedeno kroz područje koje nema baš dodirnih točaka sa audiofilijom. Tamo negdje oko prvih kućnih ‘umrežavanja’ računala sam se svojedobno začudio skupoći nekih modela grafičkih kartica jer su se, eto, na istom mjestu našle različite konfiguracije koje su u konačnici pružale istu funkcionalnost. Tek nakon što su mi vlasnici onih skupljih morali doslovce ukazati na razlike u (inače očito) vidljivim detaljima prikazane na ‘najjačim’ postavkama, postao sam svjestan istih. Jednostavno, kod računala me ‘gaming’ nikada nije odviše zanimao, ali nisam zbog toga nište manje uživao u ‘mrežnom igranju’ i to prvenstveno iz čisto sociološkog kuta gledanja.

Navedeni primjer je namjerno spomenut jer u zadnje vrijeme dolazi do veće isprepletenosti IT-tehnologije i Hi-Fija i oni iz IT-branše vole napominjati da se radi o uzaludnom bacanju novca. Eh sad, ukoliko se pogledaju cijene kućne IT-opreme, pogotovo one potrebne na iole kvalitetniji ‘gaming’, nekako bi se dalo ustvrditi da su potonji u razdoblju od nekih 10-15 godina u konačnoj sumi zasigurno potrošili više sredstava nego prosječni audiofili. Zadnji redovi nisu napisani radi ‘uzvraćanja lopte’ ili provokacije, već čisto kao prikaz koji bi trebao približiti dojam ‘zamagljene’ percepcije.

Kao što smo već nekoliko puta napominjali, Hi-Fi služi isključivo tome da vlasnik u svojem prostoru uživa u glazbi. To je hobi, nekome će biti ljepota uživanja u muzici, a nekome čak i strast. I tu se prije svega radi o osobnom izboru i vlastitom utrošenom vremenu koji se odista nikoga ne bi trebali ticati. Nisu audiofili zbog toga bolji ili lošiji od drugih, ali da imaju više iskustva i dobrih savjeta od osoba koje nisu nikada imale Hi-Fi-sustav je neupitno. Kao i kod svih drugih hobija, nekome se nešto može i ne mora svidjeti pa bi tako osporavatelji i toga trebali biti svjesni.

Također ponovimo, neki ljudi mogu uživati u glazbi bez Hi-Fija i to je opet sjajna stvar za njih. Možda se jednom okušaju u audiofiliji pa će sami najbolje znati imali im to ikakvog smisla ili ne. No ono što bi početnici, možebitni namjernici pa na kraju i sami osporavatelji trebali prihvatiti jest da kvalitetan Hi-Fi ne mora biti beskonačno skup. Navođenje ekstrema nije nikakav ultimativan dokaz, nego upravo i isključivo to – navođenje ekstrema. Ako je postalo neupitno da je za novi auto, TV ili računalo potrebno izdvojiti minimalni opće prihvaćeni iznos, čemu se onda treba šokirati cijenama Hi-Fi komponenti koje izlaze iz početne klase? Ionako svi navedeni proizvodi spadaju u luksuz, a ne u životne potrebe.

Na kraju možemo zaključiti da se audiofili uglavnom ne bave glazbom profesionalno, već im ona na neki način uljepšava život. Njihov jedini cilj jest da muziku žele čuti na što bolji i uvjerljivi način, a sredstvo kojim će to postići je Hi-Fi.