Hi-Fi je daleko od nepoznatoga pojma, no vjerojatno nema hobija koji autsajderima izgleda čudnije i, što je još vjerojatnije, sličnije opsesiji na tragu medicinske dijagnoze. I doista ima i takvih primjera, no možda bi prvo trebalo izvući najosnovniju definiciju.

Hi-Fi bi u svojoj iskonskoj formi trebao služiti uživanju u glazbi. Kada tehnika postane isključivo svrha samoj sebi, onda se radi o nekakvom skroz drugačijem hobiju.

Ova stranica je zamišljena prvenstveno kao nekakav početni smjerokaz namijenjen uglavnom početnicima te sadrži isključivo najvažnije i u tom smislu okljaštrene informacije. Možda jednoga dana postane samoodrživi sustav sa daleko korisnijim informacijama, no zasada će djelovati kao nekakav oblik bloga i, prije svega, osobnih promišljanja koje ‘definiranim’ audiofilima uopće neće biti zanimljive, a još manje potrebne. Pa krenimo redom…

Svi oni koji su krenuli s ovim hobijem gotovo su sigurno ostali zbunjeni morem detalja, apsolutnim nesnalaženjem u istima te su se vrlo često susreli sa (u najblažem slučaju rečeno) poprilično ‘čudnim’ stavom trgovca u specijaliziranim dućanima. Na Internetu se može naći još veća količina informacija, no ona će kod početnika gotovo sigurno stvoriti samo dodatni šum u odnosu na količinu kvalitete novih spoznaja.

Postoje i audiofilski forumi diljem svijeta, no izuzev nekih, veća je vjerojatnost da će ‘nesretnik-početnik’ naletjeti na nekakav samozadovoljni klan prepun međusobnog ‘tapšanja po ramenu’ ili pak na nevjerojatan sajam taština. Istina, često se zna dogoditi da početnik svojim ponašanjem i odbijanjem savjeta isprovocira članove foruma i to prije svega one koji su mu prvotno odista i htjeli pomoći. Takvi ‘newbieji’ su zapravo već donijeli odluku i uglavnom dolaze potvrditi svoj (vrlo često neispravan) stav kod autoriteta. Kada ne dobiju odgovor koji su očekivali, aktiviraju protuudar ispunjen svim mogućim predrasudama o audiofilima. Kao rezultat toga početnik uglavnom zamrzi cijeli hobi i nastavlja sa svojim početno lošim stavom dok audiofili dobiju dojam da su potrošili vrijeme na nekoga koga cijela stvar zapravo i ne zanima. Nažalost, s vremenom počinju sve ‘newbieje’ doživljavati kao obične gnjavatore ili pak obične forumske ‘trolove’.

No svakako valja spomenuti i slučaj ‘sajma taštine’ gdje pojedinci udruženi u ‘klanove’ niti ne žele pružiti pomoć ukoliko se ne priča o uređaju određene (i u početničkim očima gotovo uvijek neplanirane ili pak nedostižne) cijene. Zašto pojedinci imaju takav arogantni stav doista nije shvatljivo niti ima ikakvog smisla. Realno gledano, i oni sami su nekada počinjali, ‘brljavili’, imali početničke ispade i zasigurno kasnije nadaleko ‘skuplje’ greške, no to kao da odjednom žele zaboraviti. Tako kada se na nekom od ‘specijaliziranih’ foruma postavi početničko pitanje o ‘entry level’ uređajima, vrlo je vjerojatno da se neće dobiti niti najobičniji savjet. Oni malo uporniji će zatim pitati zašto im nitko ne želi pomoći i dobit će gotovo uvijek isti odgovor u stilu da forumaši nisu nikada slušali navedeni uređaj ili da je u tom cjenovnom rangu više-manje sve isto. No kada se recimo pojavi osoba s po(t)pisom impresivne opreme koju posjeduje te zatim zatraži savjet za entry-level uređaje uz nonšalantnu napomenu da mu to treba ‘za vikendicu’ ili još bolje, ‘ženinu sobu da ona ponekad sluša Roda Stewarta’, priča će zasigurno krenuti u neočekivanom smjeru. Istog trenutka će maloprije spomenute osobe bacati iz rukava preporučene početne modele NAD-a, Rotela ili ne daj bože, Yamahe sa zvučnicima u vrijednosti 1500-2000 kuna. Odjednom su sve to ‘čuli kod prijatelja’, ‘sjećaju se od prije 10-ak godina’ ili je ‘baš to sviralo kada su bili u obilasku sajma ili omiljenoga Hi-Fi dućana i to za te novce svira odlično’. Savjeti i kombinacije će odjednom prerasti i one koje bi dao i izuzetno dobronamjerni trgovac. Ukratko, nastat će situacija koja bi doslovce mogla odgovarati definiciji samoga paradoksa.

Početniku se također može dogoditi još jedna neugodna situacija, a to je da kada i postavi upit na forumu, dobije pitanje da kakvu muziku sluša. Pitanje je inače skroz legitimno, ali se često dogodi da čovjek bude ismijan od ‘muzičkih znalaca’. Pritom nerijetko uslijedi i napomena da mu za njegove omiljene žanrove uopće i ne treba Hi-Fi jer se ‘te bezvezarije mogu slušati na najjeftinijim PC-zvučnicima’. Ukoliko se duže vrijeme promatraju ti pojedinci i njihove izjave, vrlo brzo se može ustanoviti da u gotovo 90% slučajeva njihov ukus obuhvaća tek djelić nekoga žanra i to mahom iz razdoblja od mladosti do otprilike početka njihovih 30-ih godina i koji, lako je za pretpostaviti, prema njima predstavlja isključivi vrh i samu srž glazbe. Naravno, sve je nakon toga razdoblja ‘nepovratno otišlo k vragu’.

No može se naići i na arogantnije od njih, a to su oni koji se vole predstavljati kao slušatelji isključivo klasične glazbe (pritom je važno napomenuti da ovo nikako ne vrijedi za sve ljubitelje klasične glazbe). Takvi sebe vide ne samo kao elitnog „Vrhovnog Audiofila“, već se uglavnom doživljavaju kao nešto najbliže pojmu nadčovjeka. Također, oni žele ostaviti dojam da u životu nisu voljeli nikakvu drugu glazbu ili su te infantilne zvukove napustili tamo negdje u 12. ili 13. godini. Naravno, glasovir se nalazi u svakoj prostoriji njihovoga doma. Njihovi savjeti o nabavci Hi-Fi opreme će biti još gori, otprilike da su ‘PC-zvučnici previše već je za taj šund dovoljan zvučnik ugrađen u mobitel’. Za početnike bi vjerojatno bilo najbolje da takve osobe ignoriraju i eventualno pričekaju nekakav koristan odgovor. Također nije rijetka situacija da početnik bude na razini pubertetskog svadljivca i krene ispaljivati bisere ‘da ne razumije u čemu su posebni ti Beatlesi, Doorsi, Clapton ili onaj Bob Dylan jer je sve to zastarjelo i dosadnjikovo’. Takvi pak obično spadaju u već spomenutu grupu koji su odluku već donijeli i zapravo žele samo potvrdu svojega uglavnom prvoga i gotovo uvijek krivog odabira.

Tako se pak dolazi i do je neuobičajene situacije u kojoj većina aktivnih sudionika foruma ne želi u potpunosti otkriti kakve tipove glazbe sluša, već obično pričaju o glazbi koja je donekle uobičajena u audiofilskim krugovima. Znaju se naći pojedinci koji ‘priznaju’ da, recimo, vole elektroniku, metal, alternativu, punk ili čak nekakav ‘sablažnjivi’ eksperimentalni underground. Oni često bivaju podbadani na što se baš i ne obaziru previše, a zapravo se od njih najčešće mogu dobiti najbolji savjeti, kako o nekoj neotkrivenoj glazbi, tako i o iskustvima u Hi-Fi-u. Nije to zato što su posebno nadareni, već su daleko manje ili u većini slučajeva gotovo neopterećeni samim ‘statusom’. Kada smo već kod žanrova, na jednom stranom forumu sam pročitao izjavu nekoga tko se je predstavljao kao audio-inženjer. Isti je otprilike rekao da ukoliko sustav može glasno svirati Motörhead i pritom prenositi energiju i popratnu distorziju koja je potpis benda, a da zvuči čvrsto i uvjerljivo bez prizvuka ‘raspadanja’, da će takva oprema vrlo vjerojatno dobro reproducirati i ostale žanrove. Nije baš misao koju će Hi-Fi ‘elita’ odobriti, ali meni nekako ima smisla.

Uglavnom, kako je navedeno na početku, stranica je zamišljena kao pomoć početnicima u Hi-Fi-u. Pritom treba napomenuti da se sam ne smatram nikakvih stručnjakom niti autoritetom, ali je ideja pokušati na temelju vlastitog iskustva olakšati početničko traženje. Valja naglasiti da stranica neće dati odgovore tipa ‘koji su konkretno modeli najbolji’, već bi eventualno trebala pomoći u načinu nabavke komponenata. Kada se sa opreme pređe na neopterećeno slušanje glazbe, može se reći da je cilj postignut. Istina, vrlo je vjerojatno da isti identičan sastav opreme neće potrajati dugi niz godina, no to je već neka druga tema. Ukratko, Hi-Fi bi prije svega trebao biti lijep i zabavan hobi koji služi uživanju u glazbi. Ukoliko to odvede u frustracije, opetovano preslušavanje 10-ak istih pjesama, i vječite zamjene uređaja, možda je najbolja preporuka razmišljanje o nekom drugom hobiju.