Idealna situacija koja se može dogoditi kod kupnje uređaja jest da se isti dobije na probu. Tim potezom se otklanjaju svi problemi koji nastaju kupovinom uređaja bez slušanja i eventualno razočaranje zvukom koji se dobiva u vlastitim prostorijama.
Kao što je već spomenuto, postoji jednostavna činjenica da prostorija u specijaliziranom dućanu i kod kuće nemaju ista akustička svojstva. Isto tako, vrlo je velika vjerojatnost da su početnici na raznim forumima naišli na informaciju da je netko nekada posudio uređaj te mogu pasti u zabludu da je to uobičajena praksa. No u stvarnosti su trgovci daleko oprezniji.
Razlog tomu nije zato što su zli, bahati i gramzivi. Razlog leži u vrlo jednostavnoj ekonomskoj činjenici, a ta je da čak i komponente iz početnog razreda jednostavno nisu jeftine i njihova vrijednost iznosi nimalo neznatan postotak prosječne plaće. Tako se može dogoditi da neispravnim rukovanjem može doći do oštećenja uređaja koje je na prvu nezamjetno, a na kraju će trgovac, odnosno vlasnik sam snositi troškove popravka ili razlike od prodaje po nižoj cijeni. Također postoje i slučajevi da pojedinci grubo rukuju uređajem te naprave pokoju crticu ili, recimo, oštećenje rubova.
Tako se vjerojatno odnose i prema vlastitim uređajima te im takova manja vizualna oštećenja ne predstavljaju problem i to je odista njihova stvar. No njima je jako teško objasniti da uređaj i sa manjim vizualnim oštećenjima idućem kupcu jednostavno nije više nije nov i ne može imati cijenu poput onoga iz kutije.
Htjeli to priznati ili ne, Hi-Fi kao i niz drugih sličnih stvari spada u luksuz, a ne u osnovne životne potrebe te stoga oko odluke trgovca ne treba dramiti. Ulaskom u određeni dućan prihvaćeni su i njegovi sustavi poslovanja. Kupac uvijek može potražiti drugu poslovnicu, a trgovac sam odlučuje o načinu poslovanja. Istina jest da postupak jednoga ostavlja (dobre ili loše) posljedice na drugoga, no jednostavnije je prihvatiti da se radi o slobodnom tržištu doli inzistirati na nigdje napisanim ‘pravima’.
Iz svojega iskustva mogu reći da sam u pojedinim dućanima komponente dobio na posudbu tek nakon što sam nešto tamo odista i kupio. Pritom valja naglasiti da zaista rijetko obilazim Hi-Fi dućane i nisam jedan od onih koji je s trgovcima u više dućana ‘na ti’ ili ih poznaje po imenu. Ukratko, želio bih naglasiti da će početnik vrlo rijetko dobiti mogućnost posudbe komponente nakon prvoga ulaska u trgovinu. No postoje trgovci i dućani koji su to voljni napraviti i, kako mi se čini, uglavnom ispadne da su to radili na svoju štetu.
Najsretnija situacija jest kada pojedinac isproba uređaj u svome prostoru, bude zadovoljan njime te trgovac zadrži polog ili što su se već dogovorili. U tom slučaju kupac je otklonio sve možebitne probleme koji bi nastali kupovinom uređaja bez slušanja, a trgovac više ne mora ‘strepiti’ u kakvom će stanju uređaj biti vraćen. No nažalost, postoje daleko nepristojniji primjeri kupaca čije se ponašanje bez imalo sustezanja može nazvati pokvarenim.
Naime, neki pojedinci jednostavno nema nemaju iskustva, ne razumiju tematiku (npr. usporedba boomboxa sa Hi-Fi-em), imaju nekvalitetan ostatak opreme ili loš razmještaj zvučnika pa su u konačnici razočarani izostankom nekakvog ‘wow-efekta’. I to bi bilo skroz u redu da ostane na tome, no oni vlastito razočaranje moraju prenijeti drugima, naravno preko Interneta. Opravdanje takvih postupaka nerijetko leži u ‘misiji razotkrivanja skupe opreme koja loše svira’ i naravno ‘gramzivosti trgovaca’. Koliko god da je pojedinac imao dobru namjeru ‘u svojoj glavi’, njegova ‘razotkrivanja’ neće ostaviti nikakav efekt kod iskusnih audiofila, ali zato može neupućene početnike odvratiti od nabavke baš tog uređaja.
Naime, loš utisak je psihološki vrlo teško suspregnuti, posebno kod početnika pa čak i jedan nesuvisli i nepromišljeni post (uglavnom na nekom općem nespecijaliziranom ‘mjestu’) može našteti ‘reputaciji’ uređaja, odnosno poslovanju dućana.
Ukoliko uređaj nije kupljen za vlastite novce ili pak nije dogovorena ‘recenzija’ sa distributerom, mišljenja sam da svoje nezadovoljstvo nikako ne bi trebalo razglašavati na sve strane. Neki će reći da pritom izostaje ono najvažnije u ovom hobiju, a to je ‘prenošenje iskustva’ i tu će biti donekle u pravu. No treba imati u vidu jednu daleko važniju stvar, a to je činjenica da je navedeni pojedinac od trgovca dobio priliku koja mu je omogućila da uzalud ne potroši novac. Naime, da nije bilo prilike za testiranje, uređaj bi vjerojatno i bio kupljen. Dakle radilo bi se o ‘bačenom’ novcu ili pak umanjenome za ‘prodajnu vrijednost’ preko oglasnika.
Posudbom uređaja ne samo da je sve to izbjegnuto, već je dobivena i prilika za stjecanje iskustva pa makar ono bilo dobro ili loše protumačeno. Zaključak je da ukoliko uređaj odista nije kupljen te je nakon probe vraćen, zaista uopće nije fer pisati negativno o njemu. Mišljenja sam da ovo podjednako vrijedi i za početnike i za one malo iskusnije.
Druga, osobno još gora grupa pojedinaca su oni koji uspiju isposlovati posudbu uređaja, čak su zadovoljni s njime, ali ga uredno vrate u dućan. Njihov je pak cilj isprobavanje uređaja bez namjere kupnje u trgovini. Naime, kada besplatnim testiranjem naiđu na uređaj kojim su zadovoljni, kreću u nabavku istoga preko oglasnika.
Naravno, lako je za pogoditi da je i u tom slučaju jedini ‘sveti’ cilj želja za što povoljnijom kupnjom zaobilazeći pritom ‘gramzive marže’. Činjenica da uređaj iz oglasnika nije nov i nema garanciju ne znači ništa jer je cijena u dućanu ionako definirana od strane ‘pohlepnog’ trgovca. Naravno, takvom pojedincu ne pada na pamet tražiti prodavatelja s oglasnika beskonačne probe jer otprilike zna kakav će odgovor dobiti.
Stoga je topla preporuka, posebice početnicama, da ukoliko dobiju uređaje na posudbu, neka se prema njima odnose korektno te u slučaju vraćanja uređaja ne ostavljaju negativne javne kritike. Iako se radi o luksuznoj robi, to ne znači da svi trgovci H-Fi-em ‘masno’ zarađuju i da im (u ovom slučaju nimalo opravdan) komentar ne može našteti.