Umjesto obilaženja svih dućana preporuka je napraviti nekakav popis i složiti redoslijed u nekom logičnom vremenskom razdoblju.

Početnik treba imati u vidu da nije realno očekivati kako će mu trgovac istoga trenutka početi spajati komponente ili da će mu moći odmah posvetiti barem sat vremena. Prijedlog je da se obiđu dućani s popisa te u razgovoru s trgovcima nakon navođenja budžeta i definiranja funkcije te vrste samih uređaja dogovori probno slušanje. Ukoliko početnik ne posjeduje niti jednu komponentu možda bi bilo najbolje da mu se u istom dućanu predloži kombinacija integriranog pojačala i zvučnika. Trgovac je vrlo dobro upoznat sa lagerom kojeg drži pa će zasigurno i predložiti najoptimalniju kombinaciju u definiranom cjenovnom rangu, a većom kupovinom se možda uspije ostvariti kakav popust. U velikom broju slučajeva postoji popust na, recimo, plaćanje gotovinom, no to će sve doći tijekom razgovora.

Preporuka početnicima je da se ne bahate bez razloga i da se ne ‘cjenkaju’ za uređaje koje uopće nisu sigurni bi li ih kupili. Većina trgovaca su koliko-toliko iskusni pa ukoliko nekoga shvate kao ozbiljnog potencijalnog kupca, imat će isto takav profesionalan stav. Može se dogoditi da budući kupac naiđe na arogantnog prodavača pa ukoliko ništa ne uspije dogovoriti ili ljut izađe iz prostorija trgovine, možda je najbolje da se na to mjesto uopće ne vraća.

Kod slaganja popisa dućana zgodno je pogledati raspon cijena uređaja na lageru. Naime, postoje mjesta koja gotovo da i nemaju entry-level uređaje pa ukoliko se za početni budžet (zajedno sa onih dodatnih 10-15%) ne može kupiti gotovo ništa s lagera, te trgovine ne bi niti trebalo obilaziti.

Sa probnim slušanjem ne bi nikako trebalo pretjerivati te bi bilo idealno kada bi u jednom danu bio poslušan jedan sustav. Nakon slušanja bi bilo poželjno napraviti kratke zabilješke da ih se na kraju može usporediti. Slušanje više sustava u jednom danu će uglavnom rezultirati zbrkom u glavi koja će dovesti do gubljenja sjećanja na fine detalje, a oni su ovom slučaju gotovo i najvažniji. Kada postoji velika količina informacija koja se ne može obraditi, može se dogoditi da se uređaj počinje ocjenjivati vizualno. Tako zna doći do situacije da u nedostatku kvalitetne obrade podataka početnik kupi uređaj koji mu izgleda moćnije ili jednostavno ljepše od drugih.

Kod slušanja u dužim vremenskim razmacima i vođenja najjednostavnijih bilješki takve se pogreške svode na minimum. Vrlo je bitno ponijeti vlastitu kompilaciju pjesama koje osoba poznaje i to prije svega u kvalitetnom formatu. Tu nikako ne treba biti sramežljiv, već odista treba odabrati glazbu koja se sluša te ukoliko budući audiofil stvarno nije štovatelj, recimo, Milesa Davisa, Patricie Barber ili Diane Krall, onda ne treba niti preslušavati takvu glazbu. Također treba izbjegavati audiofilske kompilacije i one raznih brendova jer se radi o sjajnim snimkama kakve je zaista teško naći u ‘mainstream’-produkciji. Početnik treba biti iskren s onime što sluša i sustav treba biti odmjeren s takvim žanrovima. Dobar zvučni prikaz velikoga zbora u katedrali doista neće ništa značiti ukoliko se kod kuće sluša trip hop. Zapravo je vrlo vjerojatnije da će se raditi o promašenoj kupovini…

Oni neiskusniji također mogu pasti u jednu, nazovimo to tako, zamku. Da ne ulazimo u sve sitne opise zvuka, trebalo bi znati da se uređaji po zvuku mogu grubo podijeliti na svijetlije i tamnije. Na prvi mah zvuči malo zbunjujuće, no stvar je u biti daleko jednostavnija. Postoje uređaji i zvučnici koje zvuče analitičnije i/ili oni koji pršte detaljima u visokom spektru. Takvi uređaji vrlo brzo impresioniraju na prvu jer osoba odmah začuje detalje za koje nije niti bila svjesna da postoje u poznatim pjesmama. Međutim, loše upareni ‘svjetliji’ uređaji mogu postati zamorni nakon dužeg slušanja posebice kod ‘neaudiofilske’ glazbe gdje će biti prenaglašena svaka producentska pogreška, a visoki tonovi neće dozvoljavati glasnije i pogotovo nešto dulje slušanje od dva do tri albuma u nizu. Vrlo je velika vjerojatnost će se slušatelj brzo osjećati zamoreno, a uživanje u glazbi će izgubiti svaki smisao.

U ovoj gruboj definiciji tamniji uređaji predstavljaju suprotnost svjetlijima. Kad tamnijih uređaja zvuk nije toliko atraktivan, već se više dobija dojam definicije koja se nasuprot svjetlijem sistemima čini malo ‘zaobljenijom’ i smirenijom u visokim tonovima. Zbog navedenog slučaja vrlo često i srednjetonsko područje zvuči bolje definirano. Neki takav zvuk nazivaju toplijim, a nekima je pak jako ‘dosadan’…

U svakom slučaju, kod prvog slušanja ovakav sustav ne impresionira, ali je uz njega moguće provesti sate slušanja i pri većim glasnoćama. Važno je napomenuti da ova podjela nije svojstvena svim uređajima, ali postoje brendovi koje u početnim razredima itekako ‘pretežu’ na jednu ili drugu stranu. Inače, smisao Hi-Fi-a je postizanje što neutralnijeg zvuka, no u početnom cjenovnom razredu je to ipak teško postići.

Zbog toga ne treba biti defenzivan jer se i sa prvim sistemima može napraviti velik pomak u kvaliteti zvuka, a svako stečeno iskustvo će dobro pomoći pri eventualnom kasnijem upgradeu. Dobar rezultat se može postići spajanjem izrazito svijetlih sa izrazito tamnijim komponentama, a početnika će, ukoliko ne postoji drugo rješenje unutar budžeta, možebitno na takve stvari uputiti svaki iskusniji trgovac.